Dan ujedinjenja
6. rujna, subota
Povijesna pozadina
Nakon Rusko-turskog rata (1877.–1878.), Sanstefanski mir predvidio je stvaranje velike bugarske države, no Berlinski kongres iste godine poništio je taj plan. Umjesto toga, osnovana je Kneževina Bugarska kao autonomna kneževina pod nominalnom osmanskom suverenošću, dok je Istočna Rumelija ostala odvojena, iako s većinskim bugarskim stanovništvom. Ova podjela izazvala je nezadovoljstvo među Bugarima i potaknula težnje za ujedinjenjem.
Ujedinjenje 1885.
Dana 6. rujna 1885. godine, uz potporu Bugarske tajne centralne revolucionarne organizacije i široku narodnu podršku, u Plovdivu je izveden miran državni udar. Guverner Istočne Rumelije bio je prisiljen odstupiti, a vlast je preuzela privremena vlada koja je odmah proglasila ujedinjenje s Kneževinom Bugarskom. Princ Aleksandar I. Battenberg podržao je ujedinjenje, čime je ono dobilo i međunarodnu političku težinu.
Reakcije i posljedice
Ujedinjenje je izazvalo napetosti u regiji, osobito kod Srbije, koja je smatrala da je narušena ravnoteža snaga na Balkanu. To je dovelo do Srpsko-bugarskog rata u studenom 1885., u kojem je Bugarska obranila svoje teritorije i potvrdila ujedinjenje. Iako Osmansko Carstvo formalno nije priznalo ujedinjenje odmah, međunarodna zajednica je postupno prihvatila novu situaciju.
Dan ujedinjenja danas
Dan ujedinjenja (6. rujna) danas je državni praznik u Bugarskoj i obilježava se kao simbol nacionalnog jedinstva i borbe za neovisnost. U gradovima diljem zemlje održavaju se svečane ceremonije, povorke i kulturni događaji, a posebno svečano je u Plovdivu, gdje je ujedinjenje i započelo.
Značaj za bugarski identitet
Ovaj blagdan ima duboko značenje za bugarski nacionalni identitet jer simbolizira uspjeh u ostvarivanju nacionalnog jedinstva bez vanjske pomoći, kroz unutarnju odlučnost i narodnu volju. Ujedinjenje iz 1885. godine smatra se jednim od najvažnijih događaja u modernoj bugarskoj povijesti.