Tanabata
7. srpnja, utorak
Podrijetlo i legenda
Tanabata potječe iz kineske legende o tkalji i pastiru, koja je u Japan stigla tijekom razdoblja Heian (794.–1185.). Prema toj legendi, Orihime (tkaljica) i Hikoboshi (pastir) zaljubili su se i zbog svoje ljubavi zanemarili svoje dužnosti. Kao kaznu, bog neba ih je razdvojio, dopuštajući im da se sastanu samo jednom godišnje – sedmog dana sedmog mjeseca.
Običaji i proslave
Tijekom Tanabate, ljudi pišu svoje želje, često u obliku haiku pjesama, na male šarene papiriće zvane tanzaku, koje zatim vješaju na bambusove grane. Bambus se smatra simbolom snage i rasta, a vjeruje se da će želje napisane na tanzaku biti uslišane. Osim tanzakua, bambus se ukrašava i drugim papirnatim ukrasima, poput papirnatih ždralova, mreža i vrpci.
Regionalne razlike
Iako se Tanabata službeno obilježava 7. srpnja, u nekim dijelovima Japana, poput Sendai i Hiratsuke, festival se slavi u kolovozu, kada se zvijezde Vega i Altair bolje vide na noćnom nebu. Sendai Tanabata Matsuri jedan je od najpoznatijih i najvećih Tanabata festivala u Japanu, poznat po raskošnim ukrasima i velikim paradama.
Kulturni značaj
Tanabata je spoj romantike, duhovnosti i umjetnosti, a kroz stoljeća je postao važan dio japanske kulturne baštine. Osim što slavi ljubav i nadu, festival potiče ljude da izraze svoje snove i težnje, čineći ga jednim od najpoetičnijih i najosobnijih japanskih blagdana.